Da bi neko mogao da se bavi pčelarstvom, mora najpre da zavoli to zanimanje i da ne misli o mogućoj zaradi.Ali pre svega trebalo bi znati i nešto o anatomiji pčela i kako one funkcionišu.
Mišići. Kretanje pčela i pokretanje njihovih delova tela vrši se pomoću mišića ili muskulature. Rad unutrašnjih organa pčele (srce, organi za varenje hrane itd.) takođe se vrši pomoću odgovarajućih mišića. Mišići pčela nisu skupljeni u snopove kao u kičmenjaka, već predstavljaju pojedina vlakna. Rad muskulature pčele reguliše nervni sistem. Pčele imaju neobično veliku snagu mišića. Po ravnoj površini pčela može da vuče teret teži od nje dvadeset puta.
Klikni za uvećanje
Noge. Na donjoj strani svakog od tri grudna prstena (pršljena) pričvršćen je po jedan par nogu. Najkraće su prednje, zatim srednje, a najduže su zadnje noge. Svaka noga castoji se od 5 članaka: kuka, butnog prstena, buta, goleni i stopala. Stopalo je takođe sastavljeno iz pet članaka: pete i četiri mala članka od kojih poslednji ima jastučić za pripijanje i dve kandžice. Na prednjim nogama nalazi se aparat za čišćenje pipaka, koji se sastoji od jednog polukružnog udubljenja i četkice. Kroz ovo udubljenje pčela s vremena na vreme provlači pipke da bi ih oslobodila nečistoće. S unutrašnje strane goleni nalazi se četka za čišćenje složenih očiju, a na stopalu je četka za skupljanje polenovih zrnaca. Na prednjem paru nogu nalaze se izpaštaji u vidu mamuza, pomoću kojih pčela skida loptice cvetnog praha iz koprica.
Klikni za uvećanje
Srednje noge su, kao i ostale, vrlo jake. Nemaju neku specijalnu funkciju, sem što imaju pojednu ostrigu kojom prenose voštane ljuspice. Na spoljnim stranama zadnjih nogu pčele imaju apapat za ckupljanje cvetnog praha. Golen je uzdužno izdubljen, a ivice tog udubljenja obrasle su dugačkim i unutra povijenim dlačicama, tako da sve to ima izgled koprice. Ove koprice služe za sakupljanje i prenos cvetnog praha i propolisa. Sa unutrašnje strane nogu nalaze se četkice koje se sastoje od deset koso postavljenih redova čekinja. Ove četkice služe za čišćenje tela i prenošenje cvetnog praha u prašne koprice. Na zadnjim nogama nalaze se još i voštana klešta, sastavljena od češlja i mamuze, koji služe za skidanje i prenošenje voštanih ljuspica. Za izradu saća, za penjanje po glatkim predmetima i iznošenje mrtvih pčela iz košnice, na krajevima sva tri para nogu nalaze se po dve kandžice. Sva tri para nogu obrasla su dlačicama - maljama - za skupljanje cvetnog praha, primanje utisaka i održavanje čistoće.
Klikni za uvećanje
Anatomiju pčele ćemo posmatrati kroz obradu funkcionalnih sistema i organa: spoljni organi, organi za varenje, organi za izlučivanje, žlezde, organi čula, malje i dlačice, nervni sistem, krvotok, organi za disanje i polni organi. Spoljni organi i njihove funkcije Telo. Pčelinje telo obavijeno je čvrstom hitinskom opnom, koja se naziva oklop ili kožni skelet. Njime su obavijeni svi meki delovi, odnosno celo telo. Opna se sastoji iz dva sloja : spoljašnjeg - čvrstog i vrlo otpornog, i unutrašnjeg - mekog sloja, sastavljenog od ćelija koje proizvode hitin. Za taj oklop pričvršćeni su mišići koji služe za pokretanje pojedinih, hitinskih ploča. Spoljašnji deo tela obrastao je gustim maljama i dlačicama. Malje su po obliku različite: pojedinačne, čekinjaste i perasto raspoređene, dok su dlačice veoma meke i osetljive. Telo pčele sastoji se iz tri dela: glave, grudi i trbuha.
Glava pčele
Glava. Kod matice i radilice glava je srcastog oblika i vrlo kosmata, dok je u truta više okrugla, skoro loptasta. Na glavi su dva pipka i dva velika složena oka, na čelu tri mala prosta oka i usni organi, a u glavi se nalazi mozak, ždrelne, pljuvačne i mlečne žlezde.
Klikni za uvećanje
Grudi. Grudi pčele odnosno grudni oklop sastoji se od četiri srasla pršljena. Prva tri pršljena smatraju se kao glavni grudni pršljenovi, a četvrti je međupršljen, u stvari trbušni pršljen. Pršljenovi su tesno spojeni jedan s drugim, tako da se jedva razlikuju. Grudi su pokrivene gustim dlačicama, koje su kod truta nešto oštrije nego kod matice i radilice. Na grudima su pričvršćena dva para krila i tri para nogu. Trbuh. Sastoji se od 10 prstenova, od kojih je samo šest vidljivih, jer je prvi srastao sa trećim grudnim, a osmi, deveti i deseti su uvučeni u sedmi prsten trbuha. Svaki prsten trbuha sastoji se iz dva poluprstena, leđnog (tergum), koji je malo izdužen i povijen i trbušnog (sternum), koji je malo ispupčen. Poluprstenovi su spojeni mekom opnom-kožastom spojnicom. Elastična opna dozvoljava da se jedan prsten uvlači u drugi, skuplja i rasteže, usled čega pčelinji trun postaje duži ili kraći. U trbuhu su smešteni organi za varenje, organi za disanje, krvotok, nervni organi, žlezde sa otrovom i žaokom, Malpitijevi sudovi, rektalne žlezde i drugi organi .
Krila. Pčele imaju dva para krila. Prednja krila su mnogo veća pod zadnjih i pričvršćena su za drugi grudi pršljen, a zadnja za treći pršljen. Trut ima najveća krila, matica, manja, a radilica najmanja. Krilo se sastoji iz dve veoma tanke i prozračne opne, koje su čvrsto spojene jedna s druom. Opna je prožeta hitinskim žaokama kroz koje prolaze dušnjaci, krvne zatoke i živci. Na krilima se nalaze tri čvršće uporedne žaoke - prednje, srednje i zadnje, od kojih ide ceo splet tankih žilica, koje se prostiru na sve strane po krilima i služe za razvođenje krvi i vazduha. U mirnom položaju zadnja krila nalaze se ispod prednjih i čvrsto priležu uz telo, što omogućava pčeli da može ući u ćeliju. Pri uzletanju krila idu skoro vodoravno napred i sjedinjuju se pomoću malih kukica koje se nalaze na prednjoj ivici zadnjih krila i pomoću zadebljanja na zadnjoj ivici prednjih krila. Čim se prednja krila podignu za let, kukice zadnjih krila se zakače za zadebljanje i tako spojena čine jednu jedinstvenu površinu. Pokreti krila u letu su tako brzi da se ona uopšte ne mogu vidsti. Krila se kreću u sva četiri pravca pomoću veoma složenih mišića smeštenih u grudima na mestu gde se nalazi centar težine tela. Ovi mišići omogućuju brz let, borbu s vetrovima, iznenadno zaustavljanje, itd. Prednja krila služe isključivo za uzletanje i upravljanje letom na bilo koju stranu.
Žaoka pčele
Žaoka. Za odbranu svog društva pčele su snabdevene žaokom. Nju ima i matica, dok je trut nema. Žaoka je složen apapat koji se sastoji od većeg broja organa smeštenih u žaočnoj komorici desetog telesnog prstena. U sastav tog aparata ulaze: žaoka, žaočni pipci, tri žlezde i otrovni mehur. Žaoka se sastoji iz drške, koja se proširuje u bulbus, i iz dva žaočna luka, koja su spojena sa hitinskom pločicom na čijim krajevima se nalaze pipci kojima pčela prvo opipa mesto uboda. Sama žaoka sastoji se iz dva nazubljena bodeža, koji sa spoljne strane imaju deset zubaca. Velika otrovna žlezda ima dva jako izvijena kraka koji se spajaju i svoj kiseli sekret ulivaju u mehur. Iz mehura sekret se uliva u žaočni bulbus, u koji se uliva i sekret tzv. alkalne žlezde. Treća žlezda izliva svoj sekret duž žaočnih lukova sve do osnove bodeža i služi za podmazivanje i čišćenje žaočnih delova. Prilikom uboda, usled grčenja mišića koji su pripijeni uz hitinske pločice, pokreću se naizmenično žaočne drške i bodeži klize na šinama drške. Za vreme uboda mešaju se otrovi iz obe žlezde i niz žleb žaoke ulaze u mesto uboda. Žaoka matice slična je žaoki pčele radilice, samo je nešto duža i povijena i ima tri kukice.